Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Mir i tišina u dolini lepote

rss

19.04.2014. Toma Todorović, Politika

Otac Dionisije sa monaštvom i narodom uspeo da od ruševina stvori jedan od najlepših manastira u Srbiji – Lipovački manastir

Vernici ispred manastirskog kompleksa Foto T. Todorović

Uz samu Katunsku reku, na obroncima Leskovika, na samo nešto više od 20 kilometara od Aleksinca, u ataru sela Lipovac nalazi se jedan od najpoznatijih manastira u našoj zemlji. Po selu je i dobio ime – Lipovački manastir. Za meštane je od vajkada Manastir Svetog Stefana, iako je svetinja posvećena Preobraženju Gospodnjem.

Manastir u Lipovcu, iako je više puta bio i do temelja sravnjen i uništavan, svoje najteže godine preživeo je posle Drugog svetskog rata kada je svetinji i monaštvu oduzeta imovina. Pune tri decenije bio je potpuno zapušten i skoro ruiniran. Tek 1974. godine započela je velika obnova ovog predivnog manastira. Tada je u Lipovac došao otac Dionisije koji je sa monaštvom i stanovnicima uspeo da od ruševina stvori jedan od najlepših manastira u Srbiji.

Tri decenije otac Dionisije bio je starešina manastira. Danas je manastirski duhovnik u činu arhimandrita, ali i dalje vrlo energičan i neumoran iako je zagazio u devetu deceniju života Blage naravi i vedrog duha Dionisije je izuzetna, poštovana i moćna ličnost u veri. Rođen je 16. oktobra 1932. godine u Riđevšnici kod Trstenika, a u manastir odlazi sa svojih nepunih 14 godina. Posle tri godine iskušeništva zamonašio se u Manastiru Divljana kod Bele Palanke.

– Punih 18 godina proveo sam u Manastiru Visočka Ržana, u vrletima Stare planine na jugoistoku Srbije, u teško pristupačnim krajevima i teškim vremenima po našu crkvu u vreme komunističke strahovlade. Crkva je bila odvojena od svog naroda, svaki odlazak nas monaha iz manastira do obližnjih sela bio je ispunjen velikom neizvesnošću, jer smo strahovali šta sve može da nas snađe. U tim pograničnim srpskim krajevima živeli su časni i pošteni ljudi, ali su na vlasti bili ortodoksni komunisti, surovi i sirovi, kojih se narod plašio. Iskren da budem po dolasku ovde ja nisam mogao da prepoznam komuniste, ovde su to bili drugi ljudi sa kojim se ipak moglo razgovarati, čak i sarađivati, iako ni oni nisu imali razumevanja za crkvu. Oni tamo u Visočkoj Ržani bili su diktatori, potpuno izdvojeni od naroda i ljudi, sa njima nije moglo da se razgovara.

U Lipovac otac Dionisije došao je po sopstvenoj želji da bude blizu svog zavičaja:

– Mogao sam i u okolinu Trstenika, u svoj zavičaj da odem, ali odlučio sam se za Lipovac i nikada se nisam pokajao. Prihvatilo me je monaštvo, ali i stanovništvo ovog kraja. Nedugo posle mog dolaska pridružile su mi se i tri rođene sestre koje su dotle bile u manastiru u Divljani. Dve su, na moju veliku žalost prethodnih godina preminule, Marina i Makrina, a treća Melanija sada je starešina, to jest igumanija manastira na čijem čelu sam ja bio više od 30 godina.

Svakoga dana otac Dionisije je veoma rano na nogama, pre izlaska sunca. Dan počinje čitanjem molitve u svojoj keliji, a potom odlazi na liturgiju koju služi svakoga dana. Neprestano je sa posetiocima manastira, na ispovedi ili prigodnom razgovoru. Uvek ima vremena da sasluša, da posavetuje. Da pomogne u rešavanju problema. Vredan i predusretljiv nadasve, sa šalama koje su sastavni deo svakog njegovog razgovora sa vernicima i gostima, svakog nastoji da ugosti, za manastirskom trpezom ili u razgovoru.

– Imali smo nekada veliko imanje, oduzeto je. Sada na oko dva i po hektara uzgajamo ono što nam je najpotrebnije. A kada ima za nas ima i za naše goste, za svakog dobronamernog, za svakog gosta i vernika. Skoro šest decenija ovo je ženski manastir. Sada je u njemu 15 monahinja.

O narodu i Crkvi u Srbiji otac Dionisije kaže:

– Malo znamo o svojoj veri. Ono što se zna više su običaji, a ne vera. Veliki problem u našem narodu je i nesloga. Da bi se bolje živelo treba biti složniji, jedinstveniji, treba prevazići probleme. Treba praštati i treba živeti u ljubavi. Ali, samo jaki koji imaju veru, mogu praštati. Zato i treba više verovati i znati o veri. Drugo, Srbiji nedostaju deca. Treba decu rađati. Nerađanje je jedan od najvećih grehova. Ne treba biti sebičan. Čovek je najbliži bogu kada rađa decu, jer je onda direktno saučesnik u rađanju čoveka. Stvaranje novog života je najveća čast za čoveka. To je najveća radost, od nje veće nema.

Lokalno stanovništvo u Lipovcu i okolini manastira čuva svoj manastir i s kolena na koleno prenosi legendu o despotu Stefanu Lazareviću i njegovom bratu Vuku, koji su pomogli monahu Germanu da obnovi svetinju i u njemu ustanovi bratstvo. O tome svedoči kamena ploča koja se čuva u manastirskoj crkvi, a na kojoj je monah German ostavio posvetu sa uklesanom 1399. godinom. Ostaci prve crkve potiču još iz desetog veka i, kako je utvrđeno, na njenim temeljima je 1370. podignuta nova, sačuvana do danas.

– U kripti manastira je i osam grobnica bogatih srpskih vlastelina koji su podigli, to jest obnovili crkvu, ali čije ime nije do sada utvrđeno. Posetioci mogu da vide u kamenu ploču iz poslednje godine 14. veka, ovu manastirsku kriptu, ali i predivan prizor na samo nekoliko desetina metara od kapije manastira – u steni su sačuvane monaške kelije, u kojim su boravili monasi u vreme izgradnje manastira ili se u njima skrivali i bitisali u onim vremenima kada je svetinja rušena i spaljivana i kada su bili progonjeni – ispričao nam je otac Dionisije..

-----------------------------------------------------------

Uskršnja čestitka

Na kraju našeg boravka, uz srdačan poziv da opet dođemo u Lipovac, otac Dionisije je poručio: „Čestitam svim žiteljima naše zemlje Vaskrs, a mladima poručujem da se rano žene, da ne čekaju da ih vreme pregazi i da u mladosti formiraju porodice i tako stvaraju budućnost ove naše lepe Srbije, naše čitave nacije. To je moj amanet i onima koji danas vladaju Srbijom – da čuvaju i brinu o predstavnicima mlade generacije, da im pomažu da nađu posao i brinu o svojim porodicama. Da shvate da je najveća vrednost rađanje i svaki novi život, jer ćemo samo tako našu zemlju i narod spasiti nestanka. Da se ne dopusti da nam mladi odlaze u beli svet, da se nauče da vole svoju zemlju i da nju razvijaju i čuvaju.”

-----------------------------------------------------------

Novi put povećao broj posetilaca

Pre nekoliko godina Ministarstvo saobraćaja Srbije i lokalno rukovodstvo opštine Aleksinca i žitelji svih sela pored puta koji vodi od starog autoputa Beograd–Niš do Lipovca – Katuna, Dobrujevca, Prugovca i drugih, pomogli su davno iniciranu izgradnju moderne saobraćajnice. Kaže otac Dionisije da se od Katuna do Lipovca nekada putovalo više od sat i po, a sada se do manastira stiže za petnaestak minuta. Od završetka puta mnogostruko se povećala poseta manastiru.

www.politika.rs


# Lipovac saobraćaj Dionisije Sveti Stefan Ministarstvo saobraćaja
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima