Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

Izborna trka

rss

05.02.2014. Miodrag Tasić

I behu izbori. Oni pre dve godine. Po opštem mišljenju izabrali smo najbolje.

izbori 2014.

Doduše dugo je trajalo natezanje budućih koalicionih partnera oko formiranja Vlade, ali, najzad, desila se i Skupština, potom reformska Vlada, i tako redom. Krenulo sve da bolje ne može. Počev od dovođenja bogatih Arapa i drugih svetskih investitora, zapošljavanja nezaposlenih stranačkih kadrova u javnim preduzećima i državnim ustanovama, približili smo se najpre Hašimu Tačiju i demokratskoj vlasti „Kosova“ a potom i Evropskoj uniji, Bog je uslišio molbe verujućih i podario kišu, pa je nešto i rodilo, tako da nekako preživesmo. Istina, ne svi, no kolateralna šteta se ne broji.

I baš kada je krenulo sa procvatom, raspisuju izbore! Dojučerašnji saveznici ne mogu da se međusobno nahvale, niko im ne smeta, niko ih ne ugrožava, jedan drugome nude najodgovornija mesta u državi ko na tacni, i opet izbori. Sve u vreme krize i naglašene štednje. Kao, reforme ne idu željenom brzinom. Ko to da razume? Ispostavi se, bar za sada, da je reforme kočio ministar zadužen za njihovo sprovođenje. Baš onaj što ih je najgrlatije najavljivao i tražio, koga su do juče veličali i slavili, čim je dao ostavku, svi su osuli paljbu po njemu. Neki vele i da je bivši ministar kriminalac, da je pokrao i ojadio mnoga preduzeća, da se obogatio na narodnoj muci. To je bilo davno i ostalo nepoznato sve do trena dok se ministar nije povukao. Nekako iznenada se prosvetlilo!

Mi obični građani i glasači svakako ne možemo razumeti finese visoke politike. Lično spadam u one koje muče teške nedoumice. Eto, da počnemo s jednom od koalicija na srpskoj političkoj sceni. Na istoj strani Aleksandar Vučić, Rasim Ljajić, Velja Ilić, Vuk Drašković i Aleksandar Vulin. Namerno pominjem imena lidera stranaka, a ne sam naziv stranke. U Srbiji glasači ne glasaju stranke zbog programa, tradicionalne pripadnosti ili zbog toga što ih ranije možda nisu izneverili, odnosno što ih nisu prevarili svojim obećanjima. Ne, ovde narod bira vođu oličenog u lideru stranke. Nekome godi retorika, drugome izgled, pogotovu ako se radi o agresivnom čoveku zamašne telesne građe, a ima i takvih koji se povode „skromnim materijalnim stanjem“ budućeg spasioca. Posle se pokaže da taj nešto i ne trpi u ovoj trenutnoj krizi poput većine njegovih glasača, ali naknadna pamet je takođe jedna od vrlina naroda srpskog.

Da se vratimo gore pomenutoj koaliciji. Po istraživanjima nepristrasnih agencija koje za takve usluge zarađuju hleb nasušni, Naprednjaci uživaju 46% poverenja glasačkog tela. Sami samciti. Na izborima se dobije koji procenat od onih koji ne pređu cenzus, i na taj način bi Naprednjaci verovatno imali više od pola poslanika u Skupštini. Mogli bi sami da vladaju. I šta će Vučiću saveznici? Pa, još kakvi saveznici. Vuk Drašković i Aleksandar Vulin? Kako razumeti ovu enigmu? Na jednoj strani zakleti monarhista, branilac Draže Mihailovića i Kralja i Otadžbine, borac za NATO pakt i evropske integracije, vizionar koji bi Šiptarima ustupio Kosovo (bez Metohije, ako sam ga dobro slušao, jer Metohiju ne pominje), to da bi Srbi na Kosovu uživali sva demokratska i druga prava!

Na drugoj strani Aleksandar Vulin, osvedočeni branilac srpskih interesa na Kosovu, zajedno s Metohijom, čovek spreman baš zarad srpskih interesa i da podnese ostavku na ministarsko mesto, i posle ga s mukom ubede da se ponovo prihvati ministrovanja, bivši, a možda i sadašnji Julovac, branilac republike i socijalizma, hoću reći socijalne pravde!

Da li su ovo rogovi u vreći? Mogu li zajedno ličnosti s toliko različitih stavova i ciljeva? Da ne pominjemo razliku u takozvanoj infrastrukturi. Draškovićev pokret,ako mu je verovati, ima članove u svakom gradu, u svakom selu, u svakom zaseoku. Vulinov, takođe pokret, nije nešto preterano rasprostranjen. Jul je izminuo. Momentalno živimo februar. Onda, nešto što i nije nevažno. Makar u Srbiji. U vreme najveće bračne ljubavi Slobodana Miloševića i Mire Marković, cvetala je i politička ljubav tadašnjih supružnika. Milošević je predvodio Socijalističku partiju, a Mira Marković Jugoslovensku udruženu levicu. Vulin je izdanak te levice, dok Vuk Drašković nije hteo da čuje za Mirinu partiju. Vuk je samo sa Slobom sarađivao. Ono kad je bio potpredsednik Savezne vlade. Istina, ne Prvi potpredsednik, ali potpredsednik.

Na kraju, ne i najmanje važno. Drašković je znao da seče ruke s ustaškim, albanskim ili turskim barjakom. Vulin, koliko je meni poznato, nije toliko oštar. Naprotiv. Vrlo je umeren. Za svoje ideale ne bi koristio ni proverene metode Druga Tita. Zamislimo situaciju da na predizbornom skupu u nekoj srpskoj metropoli zajedno nastupe ova dva nepomirljiva velikana. Jedan bije u klin, drugi u ploču. Jedan hoće kralja, drugi predsednika. Prvi brani Dražu, drugi Tita. Onaj veliča kapitalizam i Ameriku, ovaj diže Ruse i socijalizam u nebesa. Nepregledna masa od 23 znatiželjnika pomno prati svaku reč svojih idola. Samo s vremena na vreme odjekne pesma; Spremte se, spremte, četnici! Drugi odvraćaju; Drugarice, posadimo cvijeće/ kuda vojska Druga Tita kreće. Potom; Morem plovi Kralja Petra barka... Poklapa je eho; Nema nama,nema nama, Krcun Slobodana! Šta bi ispalo od te priče?

Jedina šansa da se ovoj dvojici velikana prikloni i treći. Neko ko bi pomirio razlike. Najbolje Stranka zdravog razuma i lider Srećko Šojić. Još kad dođu turske i švedske pare, zajedno s arapskim i onim od Bila Gejtsa i onog bogataša iz Meksika, davno obećanih, i mi smo na konju!

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić


# Aleksandar Vučić Miodrag Tasić izbori NATO Aleksandar Vulin vojska Rasim Ljajić
@avucic @VulinAleksandar @mo_i_vs @


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima