Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac
Search
cirilica | latinica

„Belgija u Srbiji do 1918. godine“

rss

17.02.2011. Izvor: SANU, Danas

Zahvaljujući saradnji belgijske ambasade, Narodnog muzeja u Zaječaru i Galerije nauke i tehnike SANU nastala je izložba „Belgija u Srbiji do 1918. godine“ koju će narednih desetak dana videti i stanovnici Beograda, Zaječara, Niša, Sokobanje, Aleksinca, Boljevca, Bora i Kladova.

„Belgija u Srbiji do 1918. godine“

Izložba tematski prati razvoj odnosa Belgije i Srbije u XIX veku, pri čemu je osnovni akcenat stavljen na dolazak belgijskih stručnjaka u Srbiju i ulaganje kapitala u rudnike, izgradnju fabrika i industrijskih pruga, sa ciljem da pokaže dugu i prijateljsku tradiciju međudržavnih odnosa.

U postavci je na 25 panoa prikazan dolazak belgijskih stručnjaka u Srbiju, ulaganje kapitala u rudnike i izgradnja industrijskih pruga, a izložen je i jedan autentičan predmet, briket sa monogramom iz fabrike briketa u Radujevcu na Dunavu.

Belgijansko prisustvo je bilo značajno u Aleksincu na početku 20. veka, u pogledu rudarstva, ali je pratilo i druge privredne tokove.

 Aleksinački rudnik je, inače, otvorio Belgijanac Johan Apel, 28. maja daleke 1883. godine. Ugašen je posle više od jednog veka, tačnije 17. novembra 1989. godine, pošto se tada dogodila najveća kolektivna rudarska nesreća na našim prostorima u kojoj je poginulo 90 kamarata udarničke prve smene.

Izložba „Belgija u Srbiji do 1918. godine“ prati odnos dve države posmatran iz nekoliko uglova i na nekoliko nivoa, od kojih je u XIX veku najbitniji bio ekonomski, a prethodila mu je neka vrsta stručnog uvažavanja. Naime, prvi Belgijanci došli su u Srbiju na poziv srpske vlade kao priznati stručnjaci u svojim specifičnim oblastima rada. Drugu fazu činilo je preuzimanje koncesija za rudnike, propraćeno velikim ulaganjima kako bi roba iz Srbije postala konkurentna na evropskom tržištu.

Diplomatske odnose sa čitavim nizom evropskih država Kneževina Srbija je uspostavila nakon Berlinskog mirovnog kongresa, 1878. godine. Vlada Jovana Ristića stupila je u zvanične odnose sa Kraljevinom Belgijom 1879. godine a na čelu belgijske diplomatske misije našao se Emil, baron de Borhgrav, generalni konzul do 1884. i poslanik do 1889. godine. Neposredno po dobijanju nezavisnosti i međunarodnog priznanja, Srbija je zaključila i trgovinske sporazume sa nekoliko zemalja, među njima i sa Belgijom.

Poverenje u belgijske stručnjake ogleda se od 50-ih godina XIX veka u savetovanju sa stručnjacima Topolivnice u Liježu za početak rada Topolivnice u Kragujevcu, zatim u inspekciju rada Majdanpečkih rudnika, i 1883. godine, odlukom da se u Srbiju pozove šef jedan od najkompetentnijih ljudi Narodne banke Belgije, Šarl Bošman, kako bi pomogao u organizaciji rada Narodne banke Srbije.

Pošto je Belgija sa Srbijom sklopila trgovinski ugovor, njeni podanici su stekli pravo na nepokretnosti, pa i povlastice na slobodne rudničke objekte. To je omogućilo da, od 80-ih godina XIX veka, počnu ozbiljnija ulaganja u srpske rudnike. Prvu koncesiju preuzeli su 1887. godine, za rudnik uglja Vrška Čuka u okolini Zaječara. Kako bi izašli na evropsko tržište izgradili su prugu uskog koloseka, dužine 82 kilometra, od rudnika do pristaništa na Dunavu, kod mesta Radujevac, gde su podigli fabriku za briketiranje uglja.

Zadnje decenije XIX veka belgijski industrijalci su se pojavili kao investitori i u Beogradu gde su podigli su fabriku šibica, a od francuskog društva preuzeli tramvaje i osvetljenje srpske prestonice.

Ipak, glavni predmet interesovanja za akcionarska društva bili su rudnici i do Prvog svetskog rata dobili su koncesije za rudnike Majdanpek i Rudnu Glavu, rudišta Kraljevac i Novi Kraljevac kod Aleksinca, Jelašnicu nedaleko od Niša, rudnik kamenog uglja Dobra na Dunavu. Belgijska društva spominju se i u rudnicima uglja Rakova Bara i Radenka, kao i olova Crveni Breg na Avali. Istraživali su u rudnicima uglja Aliksar i Ćićevac, olova na Kosmaju, antimona na Crnom Vrhu, bakra u Visu i Rabelju. Interesovali su se za ispiranje zlata na aluvijonima Peka, Timoka i Bele Reke. Često su se udruživali sa austrijskim, francuskim, engleskim, pa čak i norveškim kapitalom i stvarali mešovita društva.

Jedan od značajnijih momenata u privrednoj prošlosti Srbije desio se 1906. godine, kada je srpska vlada odlučila da se oslobodi austrougarske prevlasti u privredi i snažnog uticaja u politici i povela protiv nje tzv.

Carinski rat. U nastojanju da se osamostali potražila je nova tržišta i sklopila osam ugovora, među njima i ugovor sa Belgijom.

Ma koliko nam se učinilo da je prisustvo Belgije u prošlosti Srbije bilo ograničeno, oličeno kroz pojedince – od stručnjaka i zvaničnih predstavnika vlasti, do društava u kojima su se okupljali akcionari – ono je ostavilo dubok trag. Belgijski uticaj na industrijski razvoj male balkanske države predstavljen je na izložbi „Belgija u Srbiji do 1918. godine“.


# Aleksinački Rudnik Johan Apel
@


 



Budite obavešteni

Dozvoljavam da mi ovaj portal dostavlja obaveštenja o najnovijim vestima